Kako vratiti kontrolu nad time koliko novaca (nepotrebno) trošite
Proljeće je, a vi nemate ništa za obući! Vidjeli ste nove cipele i …jednostavno niste mogli odoljeti. Mladi ste i zaslužujete lijepo izgledati, tješite sebe, ali nakon što ste došli kući i pokušali cipele složiti u ormar (neuspješno) i uz to u ormar s odjećom ugurati nove hlače, majicu i predivni proljetni sako, shvatili ste. Nema mjesta. Preplavljuje vas osjećaj grižnje savjesti, a i gorki okus u ustima. Pa čime ćete platiti sve to kada vam dođe mjesečni račun od kartice? Već ste preko glave u dugovima.
Kada se nađete u situaciji da trošite daleko iznad svojih mogućnosti i jednostavno ne znate kako se izvući iz novčanih teškoća, vrijeme je da se zaustavite i napravite kratku analizu. Gdje ste (s visinom duga) i kako s time (vraćanjem duga, ali i pretjeranim trošenjem) izaći na kraj?
Najbolji način da uvedete reda nad načinom na koji trošite novac (i iznosima) je da uvedete samodisciplinu u navike trošenja. Ukoliko procijenite da je i ta mjera potrebna – prerežite karticu i time presjecite žilu kucavicu koja vam omogućuje trošenje (onoga čega nemate) u budućnosti.
Vaša odluka da ne želite tonuti dalje u dugove, bit će početak rješenja – vraćanja u pozitivni saldo na bankovnom računu. No, to nije jedino što trebate učiniti. Bit će (vjerojatno) potrebno krenuti u promjenu stila života koji je posljedica nerealnog procjenjivanja ili možda i nečeg težeg – nedostatka samopouzdanja koji je u korijenu vašeg nezadovoljstva.
Svaki puta kada poželite nešto kupiti razmislite: koliko će vam ta kupnja pomoći u izgradnji onog što vam zapravo nedostaje – samopoštovanja. Naime, najčešći razlog za pretjeranu potrošnju često je osjećaj manje vrijednosti (ako se uspoređujete sa prijateljicom koja „ima sve“) ili neispunjenosti u nekom od područja vašeg života („i tako i tako nemam nikakvo zadovoljstvo u životu“).
Potrebno je, dakle, uočiti što je to što za vas predstavlja izvor trenutnog zadovoljavanja potreba, koji vas u konačnici gura dublje u ponor nezadovoljstva na dugu stazu. Jednom kada uočite svoje navike, potrebno ih je zamijeniti novim načinom na koji donosite odluku o kupnji, sagledavajući odnos koristi i cijene koju to zadovoljstvo ima.
Kad je riječ o pretjeranoj potrošnji na karticu, stvar je jednostavna: najbolji način da se riješite problema pretjerane potrošnje na karticu je da je jednostavno prestanete koristiti. Učinite i sljedeće: |
Počnite (samo)analizu čišćenjem svog ormara: ima li tu stvari koje (skoro) niti jednom niste obukli? Odvojite stvari koje više ne želite nositi i poklonite ih nekoj karitativnoj udruzi. Na taj način ćete osvijestiti svoju stvarnu situaciju: ne radi se o tome da nemate što za obući! Donesite odluku da ove sezone nećete kupiti niti jednu novu stvar! Pretjerano trošenje je loša navika i trebat će vam dosta samokontrole da od te navike odustanete. Dajte si vremena i korak po korak osvajajte novi teren.
Sljedeće što trebate napraviti jest da odmah počnete s planom programa štednje. Koliko točno dugujete, koliko novaca zarađujete i koliko trebate vremena da vratite dug? Ima li načina da nekim dodatnim poslom zaradite još novaca? Sjetite se da je najveći problem kod duga, zapravo zatezna kamata koja bi vas uskoro mogla koštati i više nego što znate brojati. Koji cilj želite postići nakon toga – štedeći za nešto što je vrijednijeg karaktera i s čime ćete osjetiti da ste uspjeli pobijediti svoju lošu naviku. Upitajte sebe – „što želim postići?“.
Mogu vam pomoći i sljedeći savjeti kako “pretjerano trošenje” staviti pod kontrolu:
Uvedite samodisciplinu u svoj život.
Prepoznajte što vas tjera na trošenje i zatim samodisciplinirano izbjegavajte takve situacije ili raspoloženja. Ograničite i odlaske na mjesta koja vas “inspiriraju na kupnju” (shopping centre, supermarkete, centar grada sa blještavim izlozima…)
Kontrolirajte kako trošite novac.
Ne dopustite da novac kontrolira vas, dovodeći vas u trenutnu ekstazu, nakon koje slijedi grižnja savjesti. Odredite si tjedni limit i plan trošenja koji prvo pokriva iznose za “život”. Uočite i načine na koji možete postići određene uštede (manji izdaci za neophodne stvari). Vodite evidenciju i držite se određenog proračuna (budžeta). U svakom slučaju, potrebno je izbjegavati neplanirane kupnje koje nisu predviđene – budžetom. U slučaju visokog duga koji je već nastao - strogo je zabranjeno trošiti novac koji nemate.
Kupujte samo po unaprijed napravljenom popisu ili odluci.
Svaku stvar koju trebate, prije kupnje stavite na listu, uključite u budžet i još jednom razmislite je li vam stvarno potrebna (odnosno što ćete zapravo kupnjom dobiti). Dobar je savjet da pustite odluku da “odleži nekoliko dana”, te ukoliko i nakon 7 dana jednako vjerujete da vam je “to nešto” toliko potrebno – kupite.)
Obavežite se na odgovornost za trošenje novaca nekoj osobi u koju imate povjerenja i koju poštujete. Nevjerojatno je koliko se lakše pridržavamo svojih odluka ukoliko smo se obvezali nekom (osim samima sebi) sa ćemo nešto učiniti. Life Coach kojeg ste spremni platiti kako bi vam pomogao je dobar izbor. |
|
Ocijenite članak |
Ocjena članka
|
     |
 |
clanak je skroz ok.
kom: Zanimljivo je kako ljudi uvijek imaju novaca za kavu i cigarete, a kada trebaju odvojiti jedan dio za štednju ZA SEBE (naglašavam)onda nitko baš u tom momentu nema novaca.
Dobro je ostaviti kartice i čekove kod kuce.
Nikada ne kupovati nesto odmah kad se napravi potreba - praviti dugoročni plan i čekati sniženja ili akcije.
Stvoriti naviku štednje na svakom mjestu, od štednih žarulja, kupiti timere koji će omogućavati pranje rublja po nižoj tarifi i slično.
u trgovinama kupovati veća pakiranja i slično.
A meni je najučinkovitije kad nešto hoću kupiti , ne kupiti odmah već prespavati pa ako je i sutra taj predmet jednako privlačan onda kupim. Uglavnom kad prespavam, 90% bespotrebnih kupovina otpadne.
Nevjerojatno je koliko se može uštediti s ovim malim trikovima.
ziii (25.4.2007 15:16:38) 
Odustala sam od većih pakiranja. Ako je hrana, više pojedem ili bacim, a ako je deterdžent, predugo stoji pa se zgruda. Nije pametno kupovati stvari koje onda dugo nećete trebati. To je kao kupovati na kredit, skuplje, iako se u početku čini jeftinije.
Ja imam jedan drugi problem, a taj je, da mi proljeće prođe prije nego stignem kupiti novu proljetnu jaknu i često odgađam odlazak u kupovinu. Pravi šoping, u kojem idem kupiti baš točno nešto što mi treba, obično se pretvori u noćnu moru i na kraju beskrajnog traganja završim na utješnoj kavi i kolaču neobavljena posla. Probala sam se pripremiti, surfati internetom u potrazi za određenim predmetom, ali čak ni to nije pomoglo, jer stvar koju bih našla na internetu baš nemaju u našim dućanima.  Kupovina vecih pakiranja nije za bacanje, opet se vracamo na "ono" koliko nam uopce treba, postoje velika, srednja, razlicita stedljiva pakiranja, ne trcati za cijenom ako to uopce ne rabimo u toj kolicini.
Imam par kartica i nikad nisam dosla u napast nekontrolirane potrosnje, jednostavno svjesna sam svojih primanja, u stvari svojih potrosackih potreba.
Zapravo najbolje je kupovati samo ono što ti treba...mislim od životnog značaja, štediti gdje god se to može 3.stup, živ.osig. inv.fondovi, stambena štednja, otvorena štednja... ( Gordane  )..ovo ja zovem "globalno ( godišnje) djelovanje"...to si zacrtaš da moraš ispoštovati na godinu pa kud puklo da puklo, a onda djeluješ i lokalno mjesečna ušteda struje, telefona...i probaš ne kupovati gluposti na rasprodajama koje ćeš baciti za par dana ili ih negdje spremiti u najtamniji dio stana  ...kupovati kvalitetnu odjeću i obuću ( koja se ne raspada nakon 2-3 pranja) i to je to uglavnom. Ja sam se odlučio za sledeću varijantu, trošim kao i do sada, ali sve uredno beležim u svesku. Prihodi i rashodi. To će potrajati nekoliko meseci pre nego što vidim na čta zapravo ide novac.
Mislim da je ključna stvar da se sve tačno beleži i da se ništa ne prestane kupovati da bi se popravio izveštaj. Na kraju taj izveštaj pravimo za sebe.
Way (3.6.2007 17:24:42)
Kupovati zimsku odjecu na proljece a ljetnu na jesen... Samo za to treba imat pameti i love  |
Biti ono što jesi u svijetu koji te stalno želi promijeniti je najveće postignuće. Ralph Waldo Emerson
|