Je li to dobar način razmišljanja? U kockarnicu odlazimo radi zabave ili radi zarade. S obzirom na to da prema sustavu vjerojatnosti postoji mala šansa da ćemo izaći s hrpom para van, najbolje da zabava ostane jedini motiv. Ali kako smanjiti dozu adrenalina koji nas natjera da potrošimo još, još i još jer smo sigurni da bismo mogli dobiti. Najvažnije je promijeniti razmišljanje i stav prije samog odlaska u kockarnicu, a zatim ponijeti određenu količinu novca bez mogućnosti dodatnih izvora.
Odredimo granicu na 20/50/100/200/?? kn (svatko prema svojim mogućnostima), toliko ponesemo sa sobom i odlučimo da je to novac koji ćemo potrošiti na zabavu. Razmišljamo o tom novcu kao već potrošenom, jednostavno ga nema i ne možemo zaraditi od njega. Zašto je to važno? Kažu razočaranje je onoliko kolika su nam očekivanja. Na koji način je to povezano s kockanjem? Zapitajte se očekujete li dobitak? Koliko očekujete da ćete dobiti? Pogrešan stav!
Kockanje bi trebalo biti poput izlaska, izađeš van, potrošiš novce i sigurno ne očekuješ da će ti konobar vratiti sve potrošene novce pri izlasku iz kluba, dakle kupuješ zabavu u kojoj ne očekuješ povrat novca, ali ako se to ipak desi, uzmi pare i bježi!
Smatram da kocka nije problem ako se konzumira u normalnim količinam kao i sve drugo (sigurna sam da ne popijete 25 tableta kad ste bolesni) pa nisu potrebne drastične mjere poput ukidanja, ali je činjenica da se može razviti ovisnost, pogotovo ako imate sreće pa dobijete malo, zaradite, sretni ste na prvu, a onda se počnete lupati po glavi zašto niste uložili više, a onda to zaista i krenete raditi kako bi imali veći povrat. Dodatni motiv za to bi bio i dobitak nepoznate osobe koja sjedi do vas pa pomislite vaaau ako je on dobio, mogao bih i ja. Nemojte si to raditi. Također je čest slučaj da uložite 50kn, izgubite ih pa pomislite kako bi sa idućih 50kn mogli vratiti izgubljeno i još zaraditi. Zato je važno postaviti granice i razmišljati prvenstveno kako je to potrošen novac i ne odustajati od unaprijed postavljenih principa.
|