Trgovina je i dalje među najjačim granama u Hrvatskoj, a prodavač jedno od najtraženijih zanimanja. Istovremeno se prodavači žale na male plaće i loše uvjete rada. Čak i svoju povremenu neljubaznost prema kupcima opravdavaju niskim primanjima. Ukoliko radite kao "nezadovoljan prodavač" i osjećate da nemate budućnost za vas smo pripremili sljedeći intervju s gđom Senkom Ramljak koja je počela kao prodavačica, a sada je direktorica.
1. Molim Vas da ukratko ispričate kako ste od prodavačice postali direktorica.

Odgovor na postavljeno pitanje i ne može biti baš kratak jer obuhvaća razdoblje mog života prije i poslije domovinskog rata jer sam u oba razdoblja surađivala sa gospodinom Stojanovićem, sadašnjim vlasnikom tvrtke u kojoj radim. U periodu prije rata prodavala sam sladoled, da bih nakon završetka turističke sezone otišla u Drniš u trgovinu mješovite robe raditi kao trgovac. Ali ambicije su uvijek bile veće i već tada sam gospodinu Stojanoviću dala do znanja da bih se nakon radnog vremena voljela osposobljavati za poslove vođenja materijalnog knjigovodstva uz tadašnju zaposlenicu što mi je on i omogućio. Međutim, kao što i sami znate, uslijedio je domovinski rat i sve se prekinulo. Drniš je okupiran, ljudi protjerani iz domova. Samo ću napomenuti da sam nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja bila upisana kao izvanredni student Ekonomskog fakulteta u Splitu ali ne sa puno uspjeha. Kada se gospodin Stojanović 1992.godine odlučio ponovno posvetiti privatnom poslu, što ujedno predstavlja i nekakve ozbiljnije početke hrvatskog kapitalizma, pozvao me je sa željom da mu se pridružim i budem upravo ono što mi je i bila prijeratna želja, njegov pomoćnik u poslovanju bavljenja prodajom robe široke potrošnje na veliko i malo. Naravno da sam objeručke prihvatila ponudu.

Radila sam zaista sve poslove koji su bili pred mene postavljeni, od skladištara, fakturiste, kalkulanta do knjigovođe. Bilo je jako teško jer moram priznati da nisam znala u to vrijeme niti porezni sustav, razliku između maloprodajnog i veleprodajnog računa kao ni ostale potrebne vještine i znanja za traženi posao. Međutim, to me nije obeshrabrilo nego sam se potrudila pronaći ljude koji to znaju te u večernjim satima surađivati s njima i upijati neophodna znanja. Ni sama se ne sjećam koliko sam stručnih časopisa i knjiga pročitala ne bili što prije savladala tematiku. Godine rada su prolazile, a moj trud se definitivno prepoznao jer sam postala voditelj financija u tvrtci „Jolly-j.b.s.“ da bih nakon proteka određenog vremena postala i Predsjednikom Uprave iste tvrtke.
Shvativši da je pred mene postavljen veliki i odgovoran zadatak te da znanje koje sam stekla učeći na razne načine nije dovoljno za daljnje vođenje tvrtke, ponovno sam se upisala na Ekonomski fakultet u Splitu gdje sam završila višu školu te nakon toga na VPŠ Libertas u Zagrebu gdje sam završila visoku školu i gdje sam danas na poslijediplomskom studiju međunarodne i unutarnje trgovine. U međuvremenu sam pohađala razne seminare i poslovne škole te stekla određene certifikate iz područja kontrolinga, računovodstva i financija. Danas, dana 01.09.sam prestala biti Predsjednikom Uprave tvrtke „Jolly-j.b.s.“ i nakon 17 godina sam prešla u drugu tvrtku također u vlasništvu gospodina Stojanovića. Sada sam na dužnosti Predsjednika Uprave tvrtke „Olympia Vodice“- hotelske kuće. Moram priznati da nakon dugog broja godina provedenih u trgovini, turizam i ugostiteljstvo su za mene veliki izazov u kojem se želim potvrditi na isti način kao i u trgovini.

2. Jeste li se puno promijenili kao osoba u svojim stavovima i razmišljanjima o poslu kada ste napredovali?

Oduvijek sam bila odgovorna osoba i radoholičar, na isti način u vrijeme kada sam radila kao trgovac kao i kasnije kada sam radila mnogo zahtjevnije i složenije poslove. Treba istaknuti da ipak postavljanje viših ciljeva ispred sebe zahtijeva i još dodatnog angažmana u svim segmentima života počinješ razmišljati ne samo o sebi i zadovoljenju svojih ambicija nego i shvaćaš koliko si društveno odgovoran kao i potrebu prihvaćanja odgovornosti za sudbinu svih zaposlenih u tvrtci kao i članova njihovih obitelji.

3. Što smatrate da je bilo najvažnije za Vaš uspjeh? Što biste savjetovali drugima? Što biste savjetovali prodavačima ,danas je to vrlo traženo a često potplaćeno zanimanje?

Da bih postala ovo što danas jesam, svakako da je trebalo puno odricanja, učenja, cjelodnevnog rada ali u svakom slučaju i malo sreće. Pitat ćete se zašto sreće. Ja vjerujem da ima mnogo pametnih mladih ljudi koji jednostavno ne dobiju u životu priliku da pokaže sve što znaju i umiju a meni se osmjehnula sreća da sretnem osobu kao što je moj poslodavac te da uz njegovu potporu a moju strašnu želju i volju uspijem i stvorim život kakav danas imam. Uz to moram napomenuti da je potrebno da imate i obitelj koja će shvatiti vaše ambicije i podržati vas u tome. Savjet ne samo prodavačima nego jednostavno svima koji su željni uspjeha i karijere je vrlo jednostavan, a glasi – rad, rad i samo rad te cjeloživotno učenje kao ono formalno tako i učenje od ljudi koji su u životu prošli dosta i koji nam svojim iskustvima mogu mnogo pomoći. Ako želite stići na vrh, morate znati da će na tom putu biti puno prepreka ali samo vaša želja da se popnete na tron može savladati sve prepreke.
Radite svoj posao najbolje moguće što znate i ne plašite se, vaš trud će prije ili poslije biti primijećen i nagrađen. Ne očekujte da se nakon formalnog obrazovanja za vas otvori prilika gdje ćete odmah zasjesti u direktorsku fotelju nego shvatite da tek tada počinje pravo vrijeme nadogradnje praktičnog na teoretsko znanje što od vas iziskuje veliki trud, usavršavanje i dokazivanje.

4. Vjerujete li u moć pozitivnog mišljenja, sudbinu i sl? Može li čovjek zaista uspjeti ako to želi i vjeruje u sebe?

Mislim da smo svi sami krojači svoje sudbine i da ona ne određuje nas nego mi nju. Uz istinitu želju za uspjehom, žrtve koje taj uspjeh za sobom nosi, svatko može pronaći posao koji voli ali mora shvatiti da nekada mora proći i duže vremensko razdoblje da se to desi. Vjerujući u sebe i svoje sposobnosti teško da će ga mimoići uspjeh.

5. Za Vaše sadašnje radno mjesto koliko su važni znanje i sposobnost, a koliko socijalne vještine i odnosi s ljudima?

U svojoj karijeri sam imala priliku raditi sa pametnim mladim ljudima koji se zaista posjedovali dosta znanja iz raznih područja rada, a da na koncu nisu ipak uspjeli zasjesti na sam vrh. Odgovor upravo leži u činjenici da nije dovoljno imati samo znanje nego da morate biti i pravi vođa sa svim neophodnim vještinama koji uključuju toleranciju, aktivno slušanje drugih kolega, empatiju i sl. morate biti čvrsti i stabilni ali nikako nedodirljivi i arogantni. Posao je timski rad koji uključuje sve a ne istaknutost samo jednog individualca. Zbog toga je neophodna suradnja na svim nivoima jer samo tako motivirate sve zaposlenike da se uključe u rad i uspjeh tvrtke da sebe ugrade u dio tog lanca te da se pravilnim odnosom i delegiranjem dužnosti dospije do vrha.
Senka Ramljak (37) udana, majka djevojčice od 13 i pol godina. Diplomirani je ekonomist za računovodstvo i financije, trenutno je na poslijediplomskom studiju, članica je Gradskog poglavarstva grada Šibenika te Predsjednica NO „Jolly-j.b.s.“ i Predsjednica Uprave "Olympia Vodice d.d.". Obožava skijanje i plesanje. Govori engleski jezik i pasivno talijanski.
Članak je ocijenjen 43 puta
Ocijenite članak:
Broj komentara (5) Pročitano: 17018 puta
Quilst(6.9.2007. 17:33:51)http://www.tzosijek.com

Baš mi je drago zbog nje. Imam kolegu koji radi u jednom trgovačkom centru i stalno mi se žali kako mu je plaća mala, kako ga njegovi kolege ne razumiju ni ne slušaju i ponižavaju. Kako mu je poslovođa vrlo primitivan glede njegovih ideja u promoviranju trgovine etc.

Gospođi gore i mome kolegi želim puno uspijeha u poslu i onoga čega mi svi želimo najviše novaca palac gore

Fidelio(6.9.2007. 19:11:43)

Očito žena uživa u svom poslu, misli svojom glavom i nikoga ne podcjenjuje. Volio bih kad bi takvih ljudi bilo više u ovoj državi i kad bi svi tretirali svoj posao kao nešto dobro i vrijedno i pokušavali dati sve najbolje od sebe vjerovatno bi prešišali Švicarsku osmijeh. Za razliku od onih cura koje sam imao prilike sresti u Magminoj trgovini u City One centru, nevjerovatno kako su bile ne uslužne tj. bilo ih je briga dali ću ja nešto kupiti ili nećujao, da ne govorim kako cijena na polici nije odgovarala cijeni na blagajni osmijeh. Imao sam osjećaj kao da ih netko tjera da rade tamo i da mrze svakog onog kupca koji je ušao u tu trgovinu jednom riječju užas, iskreno mislim da i ona plaća koju imaju da im je prevelika, vjerovatno ni sa duplo većom plaćom nebi bolje radile i vjerovatno bi bile još arogantnije. Sumnjam da je ova žena ( Senka) bila takva.

virtus(6.9.2007. 22:25:23)lifecoach.hr

Zaista, jako se rijetko događa da je osoblje u trgovinama bilo kojega profila ljubazno i uslužno. Nije mjerilo niti cijena proizvoda koji se prodaju.
Kad mi se dogodi da naletim na uslužnog trgovca nebitno muškog ili ženskoga, vidim da ta osoba voli posao koji radi.
Stvarno je prava šteta što su takvi slučajevi u velikoj manjini u odnosu na one druge koji "robijaju" na svom poslu.

lajavica(7.9.2007. 11:52:08)

Ovo je primjer pravog puta, vrijednog puta i požrtvovnosti, ali u prvom redu ljubavi prema poslu.

Gđi Ramljak želim svaki uspijeh u daljnjem poslu

Jeana(26.4.2008. 9:05:39)

Čestitke gospođi Ramljak. Moram priznati da me je ova životna priča gospođe Ramljak oduševila. Uspjeh nije rezerviran samo za one koji su već rođeni sa zlatnom cipelicom, vlastitim radom i učenjem također se mogu postići dobri rezultati. Sama sam krenula sa razine s koje je krenula i gospođa Ramljak i po tome gdje se sad nalazim mogla bi reći da sam na pola puta tj. u fazi studiranja. Poticajno i ohrabrujuće - zaključujem; trud i upornost se na kraju isplati.bravo

Komentirajte članak!

NEWSLETTER

Ime:
Email:

ANKETA

Podržavate li velike kazne za rad na crno? (rad u fušu)
Rezultati

KALKULATOR ZA OBRAČUN KAMATE NA KAMATU

Početni kapital (u kn)
Mjesečne uplate (u kn)
Godišnja kamata/prinos (%)
Broj godina investiranja