Shopping – univerzalni “flaster” za sve što je krivo u našim životima
Bilo da novcem želimo razveseliti naše najdraže i kupiti im nešto lijepo, uplatiti putovanje života za svoju porodicu ili partnera ili osjetiti sigurnost koja proizlazi iz financijske situiranosti, nitko od nas neće reći da je novac nešto čega u životu ne bismo voljeli imati više. No šta su zapravo razlozi naše kupnje, potrošačke histerije i konačno dugova u koje sve češće zapadamo i ima li ova idilična slika i tamnu stranu?
Mnogobrojna istraživanja u psihologiji pružaju potvrdan odgovor na to pitanje i bacaju svjetlo na prave razloge zašto kupujemo. Ono što je interesantno je da malo koji od tih razloga ima veze sa našim stvarnim potrebama.
Reklame i oglasi kojima smo zasipani gotovo svaki dan svakako daju svoj doprinos prekomjernoj kupnji. Bazirani na pažljivom proučavanju ljudske psihe oni nas privlače da kupimo određeni proizvod misleći da njime rješavamo neki sasvim drugi problem. Ako budemo nosili sat na primjer kakav nosi naš omiljeni sportaš ili glumica, bit ćemo uspješni i lijepi baš kao što su oni. Ili ako probamo najnoviji mliječni proizvod koji na našim ekranima pije netko izuzetno zdravog, vitkog izgleda i mi ćemo biti takvi. To što ćemo ostatak vremena provesti sa vrećom čipsa u ruci, sjedeći pred tim istim ekranom, nije uopće važno.
Ugodno iskustvo kupnje još jedan je privlačan faktor da vrijeme provedemo u dućanima. I kod nas i u inozemstvu sve se više pažnje posvećuje uređenju kupovnog prostora; on postaje ugodan, zanimljiv i prepun dodatnih usluga kao sto su na primjer čuvanje djece, omogučavajući nam da provedemo što više vremena kupujući.
Tu je zatim i sve potpunija ponuda koja je često vezana uz stvari koje vidimo na filmovima ili u časopisima. Torbice likova iz omiljene serije, majice sa znakom naših junaka, namještaj koji liči na nešto što smo vidjeli u časopisu i lista ide dalje i dalje. Mediji su jedan od glavnih “prijatelja” potrošnje i namjerno ili nesvjesno, definitivni kontributor u našem putu prema dugovima.
Društvo i njegov pritisak te pristupačnost kreditnih kartica i sve jednostavnije posudbe također nas guraju u kupnju. “Odijelo čini čovjeka” izreka je koju smo svi čuli puno puta, a o tome da nas na ulici sasvim drukčije gledaju ako smo dobro obučeni sa koordiniranim detaljima, nego ako smo recimo u iznošenoj iako čistoj trenirci, bolje da ne govorimo. Zato nam je najlakše uzeti kreditnu karticu koju vrlo rijetko povezujemo sa novcem ili ući u minus dobrovoljno ponuđen od naše banke te potrošiti iznad naših mogućnosti. Konačno račun će doći neki drugi dan a do onda će sve sigurno biti bolje. |
No naša rasprava ne bi bila potpuna kada u tematiku ne bismo zavirili i malo dublje. Činjenica je svakako da spomenuti faktori imaju veliki uticaj na našu potrošnju no istraživanja su jednoglasna u poruci da smo glavni “krivac” ipak mi sami i ono šta se dešava u nama. A tu je riječ koja se najčešće spominje: samopoštovanje.
Svakako da je lakše kriviti okolinu i vanjske faktore za bilo što što radimo krivo pa tako i za nerazumno trošenje. No poruka znanosti savršeno je jasna: mi kupujemo da bi smo se osjećali bolje, mislili da vrijedimo više i našli se u materijalnim stvarima jer se ne možemo naći u onim drugim, vrednijima. I tu je ključ naše promjene i novoga, zdravijeg stava prema novcu. Dokle god mislimo da je okolina kriva i fokusiramo se isključivo na vanjske faktore čak i uložimo vrijeme u praćenje i evidentiranje svojih troškova, nećemo promijeniti ono najvažnije, a to je naš stav prema kupnji i razloge koji nas na nju tjeraju.
Umjesto toga, produktivnije bi bilo da prihvatimo kako naša osobna vrijednost nema nikakve veze sa time koliko novaca imamo i stvarima koje taj novac kupuje. Ona je u nama i ako se želimo osjećati jače i bolje, čitanje knjige, novi hobi ili nešto lijepo sto možemo napraviti za ljude koje volimo puno će nas prije dovesti do tog osjećaja i duže ga zadržati u nama nego što će to moći prazni predmet kojeg vrlo vjerovatno ne trebamo, ne možemo ga si priuštiti, a tako ga je jednostavno izgubiti.
Žuži Gaal magistrirala je psihologiju i biznis i vlasnica je tvrtke Results Through Learning (www.rtlear.com) koja nudi usluge executive coachinga i konzultinga strategije kadrovskih poslova |
|
Ocijenite članak |
Ocjena članka
|
     |
 |
Zbilja se slažem: "kupite super ovo 3000 - on riješava sve vaše tegobe, brige, uz njega ćete i smršaviti, a lako se sprema pod krevet"
 medo (19.10.2007 19:34:08) 
Ponešto je teže nadopuniti ovaj analitički članak na temu prekomjerne potrošnje.
Ono što po meni nije analizirano je slijedeće: prekomjerne potrošnja, gomilanje nepotrebnih stvari i dobara posljedica je straha. I to ne bilo kakvoga fantomskoga straha. To je posljedica straha od siromaštva u većoj mjeri i straha od smrti u manjoj mjeri.
Dopuna samopoštovanja : većina ljudi kupuje stvari koje ne treba da bi fascinirali ljude koje ne vole . Koji bijedan duhovni život u materijalnome obilju!
tara (20.10.2007 1:30:43)
Dopuna na medinoj dopuni samopoštovanja: VEČINA LJUDI KUPUJE STVARI KOJE IM NE TREBAJU, NOVCEM KOJEG NEMAJU, DA BI FASCINIRALI LJUDE KOJE NE PODNOSE!
A šta tu mi možemo ljudima su jednostavno kada vide da ima "svake sriče" ono što naš narod veli "gladne "oči".
nojo (20.10.2007 22:10:47)
samo djelomično se mogu složiti. Nisu svi u ovoj zemlji Vlatkica. Ljudi imaju plaće ispod 3000kn pa o kakvom luksuzu pričamo? Da katastrofa ako su djetetu kupili Nike tenisice da ih ostali ne ismijavaju ili ako su sekipi zavrtili rundu - užas rasipnici žive iznad mogučnosti tako im i treba kad ne znaju s novcem (ono što je žalosno je da ne rade ništa da promijene tu situaciju niti znaju da se može promijeniti ). Imam kolegicu samohranu majku dvoje srednjoškolaca kojoj muž malo plaća a malo ne plaća alimentaciju. Da u minusima je i kupuje parfeme u refanu jer nema za normalni parfem i da treba je razapeti, sigurno je rasipna jer gotovo sve šta kupi a nije kruh i mlijeko je iznad njenih mogučnosti.
nojo, razumijem te.
Žao mi je tvoje kolegice. Naravno da ima ljudi koji se ne razbacuju i koji paze i nisu rastrošni. Za njih sam napisao jedan tekst na blogu a ukratko bi se sveo na sljedeće: moraju početi više zarađivati, moraju uložiti u sebe i svoje vještine i znanje. Ne kažem da je kolegica kriva što nije završila faks i našla neki super plaćeni posao. Osim toga muž ju je ostavio i to je koma i još se ne brine za djecu.
Ono što ja želim da ovo znanje o novcu i financijama naučimo još u srednjoj školi baš zato da bude što manje siromašnih ljudi i ljudi koji imaju financijskih problema.
Pozdrav,
Gordan
Way (21.10.2007 23:35:26)
Mislim da je tara savrseno sazela definiciju ovog fenomena 
A glavni faktor bi bio ovo:
Reklame i oglasi kojima smo zasipani gotovo svaki dan svakako daju svoj doprinos prekomjernoj kupnji. Bazirani na pažljivom proučavanju ljudske psihe oni nas privlače da kupimo određeni proizvod misleći da njime rješavamo neki sasvim drugi problem. Ako budemo nosili sat na primjer kakav nosi naš omiljeni sportaš ili glumica, bit ćemo uspješni i lijepi baš kao što su oni. Ili ako probamo najnoviji mliječni proizvod koji na našim ekranima pije netko izuzetno zdravog, vitkog izgleda i mi ćemo biti takvi. To što ćemo ostatak vremena provesti sa vrećom čipsa u ruci, sjedeći pred tim istim ekranom, nije uopće važno.
|
Izabrati bogatstvo kao cilj zahtjeva hrabro i iskreno suočavanje sa svime oko novaca što je jako, jako teško za većinu nas. Ali može se. Suze Orman
|