Danas imamo čast predstaviti Kristinu Ercegović - ženu koja ima nevjerojatnu sposobnost. Može razmišljati strateški i fokusirano, a zatim se u sljedećoj sekundi pretvoriti u operativca i sama odraditi to sve što je zamislila, do najsitnijeg detalja. U javnosti je najviše poznata po svojoj tvrtki za tajnu kupovinu Heraklea (www.heraklea.hr) koju je nedavno prodala i tako postala jedna od izuzetno rijetkih poduzetnika koji su uspjeli prodati svoju tvrtku.
Nedavno je povodom toga izašao i veliki članak o njoj na poslovni.hr gdje možete pročitati detalje.

Oni koji te prate već znaju većinu stvari o tebi no nas na imamnovac.com zanima nešto malo drugačije :)

1.) Kakav je to osjećaj biti fin. slobodna odnosno imati dovoljno novca da ne moraš raditi neki posao od 8-16 i da si možeš uzeti godišnji kad god poželiš i putovati gdje god poželiš?

Neopisiv, meni je sloboda uvijek bila i ostat će na prvom mjestu, u svakom pogledu. Imati novac, nemati kredita niti nikakvih financijskih obaveza, osjećati sigurnost koliko se to uopće danas može, samo dodatno povećava tu slobodu. Sada se još više mogu fokusirati na ostvarivanje svih svojih snova, pa zato donosim planove i odluke pitajući se što bih napravila da saznam da imam još samo 6 mjeseci života. I odgovori stižu. Uskoro idem 6 tjedana na dulji put. Još jedan lijepi osjećaj vezan za financijsku slobodu jest taj što svakom, baš svakom i svemu u svakom trenutku možeš reći ODJ…ako to poželiš.
Inače otkako sam prije 4 mjeseca prodala Herakleu prvobitni je plan bio putovati i odmarati saznati tko sam ja bez Heraklee, no ubrzo je stigao odgovor – poduzetnica i u život mi je stigao novi izazov – 555 mobilna aplikacija za pametne telefone (www.555application.com ) inače moja lekcija za zahvalnost pa sam tako smislila projekt Trenutak zahvalnosti – više detalja je na www.recihvala.com. Sam svoj gazda seminare i savjetovanje malih poduzetnika (www.samsvojgazda.com) i Business cafe (www.crobusinesscafe.com) druženja malih poduzetnika vodim već 2 godine preko firme Zaokret (www.zaokret.com) koju sam osnovala još 2010. dakle radim i sad kad uopće ne moram i radila sam uvijek puno više nego od 8 do 16 h. Nikad nisam radila radi novca. Sad ne radim ni za slavu ni za dokazivanje – napisala sam nekoliko knjiga, osvojila sam manje-više sve nagrade koje se mogu osvojiti - poduzetništvo je za mene jednostavno način života, radim iz čistog gušta, radi samog rada.
Moj radni dan počinje uz računalo – pregledavanjem mailova, poruka, Facea, zatim vodim sina u vrtić pa slijede sastanci, vježbanje s osobnim trenerom, poslovne i privatne kave i ručkovi, masaža ili šoping, pa opet rad uz računalo, svaki drugi dan popodne provodim sa sinom, navečer su izlasci, druženja i eventi na kojima se bar pojavim radi networkinga i na kraju opet igranje s mojim sinom koji kad zaspe ja opet nastavljam uz računalo raditi do dugo u noć. Dakle, ne razdvajam uopće privatno od poslovnog. Ponekad se zaista osvrnem na jedan svoj dan navečer i u čudu pitam koliko ja toga uspijem obaviti i doživjeti u samo jednom danu. Živim i radim punim plućima. To je ono što me čini sretnom.

2.) Što ti je najljepše kod pokretanja i stvaranja biznisa?

Upravo to, pokretanje i stvaranje, dakle stvaranje nečeg iz ničeg, iz nule. Najljepši mi je osjećaj i proces dok nešto iz moje glave nakon aha efekta kad nastane ideja kroz par mjeseci ili godina postane stvarnost. Nije samo riječ o biznisima, unutar svakog biznisa pokrenula sam niz projekata od nule koji zasebno funkcioniraju kao biznis. Kad nešto postavim na noge, i nema novih izazova .- idem dalje.

3.) Očigledno novac nije motivator za uspjeh, ali što je?

Kod mene je to potreba za stvaranjem i da budem sve što mogu biti, da ostvarim sve svoje potencijale, psiholozi to nazivaju potrebom za samoaktualizacijom, da živimo svoju svrhu jer svi smo ovdje s nekim razlogom. Meni svi kažu da ih inspiriram na promjene.
Kažu i da je novac energija i da dolazi kao rezultat davanja vrijednosti. Treba dati da bi se primilo. Ne vrijedi obrnuto. Iako bi mnogi to htjeli, jednostavno tako to ne funkcionira.
Po meni u biznisu je kao i u životu u konačnici riječ o tome kakva ćemo osoba postati, a ne koliko ćemo zaraditi. I treba uživati u putu i procesu ne samo rezultatima uspjeha.

4.) Ja sam u posebnom položaju jer sam vodio računovodstvo tvrtke i pomagao ti od samog početka i vjerojatno sam jedina osoba uz tebe koja zaista zna koliko si se namučila da bi postigla toliki uspjeh, međutim uvijek ima zavidnih pa i zlih ljudi koji će ti to osporavati ili pisati gluposti po forumima i sl. Takve je najbolje ignorirati no za one znatiželjne koji žele znati kako je to sve išlo možeš li opisati početke?
Da, radila sam i do 20 sati na dan. I nije mi žao. I to bih ponovo napravila jer i tada i sada slušam sebe, slijedim svoje srce, radim što mi je u tom trenutku najvažnije, bez obzira na sve.
Nakon ideje koju sam dobila gledanjem TV emisije 8 mjeseci sam istraživala sve dostupne informacije na webu i složila sam sve procedure i pravila od misije, vizije do najsitnijih detalja kako ćemo nešto raditi – kao da smo korporacija od 100 ljudi, a ja sam sama sjedila za svojim stolom u blagavaonici. Nakon niza mjeseci skupila sam hrabrosti i poslala prvu ponudu Konzumu i doslovce pobjegla iz kuće u strahu pa Bože, šta ako zaista odgovore. Nisu – tada. Tri mjeseca mi još trebalo da skupim hrabrosti za novi mailing. Par trenutaka nakon što sam kliknula stigao je mail od Hrvoja Prpića – samo kratko – jel može sutra u 8h. Skoro sam doslovce pala sa stolca, to mi je dalo polet i snagu da dam otkaz u Plivi . Nisam mogla sjediti na dva stolca, jednostavno rad u korporaciji ubija poduzetnički duh i teško je onda imati i ovce i novce. Prvi posjet si nam baš odradio ti, sjećam se, ubrzo je oko mene bilo 200 tajnih kupaca, klijenti.. rasli smo brzo. Nakon 3 godine jednog smo velikog klijenta mi otpustili u trenutku kad nam je nosio 40% prometa to je mladost ludost ali došli su novi, nikad nitko više od 10% prometa i to je dobro. Da se ne ovisi previše o jednom.

5. ) koliko se sjećam na početku su te najviše mučile dvije stvari:
1. kako napraviti kvalitetan izvještaj za klijenta i
2. kako zaposliti kvalitetnog radnika.
Kako si riješila te probleme i imaš li neke savjete kako pronaći dobre radnike?


U mystery shopping ušla sam bez prethodnog relevantnog iskustva samo s diplomom iz marketinga i iskustvom iz nabave famaceutike. Znala sam da je izvještaj konačni vidljivi proizvod koji klijentima dajemo u ruke, i da to mora biti wow, a s brojkama, statistikom i matematikom nisam baš bila na ti. Zamolila sam kolegu iz Plive da mi pomogne i to me spasilo. No ključ u tim izvještajima je bila moja strast, želja da im iskreno pomognem unaprijediti uslugu i stavila bih se uvijek u njihovu poziciju što bih ja sve htjela vidjeti i saznati iz tog izvještaja.
A radnici su duga priča. No naučila sam se nakon niza pokušaja i pogrešaka, rekla bih da je prekretnica bila kad sam shvatila da trebam krenuti od sebe, što je to što Heraklea nudi, zašto bi netko htio raditi kod nas, a ne stav da netko treba biti sretan da radi kod nas, isto tako sam shvatila da je HR dio PR-a pa sam razvila sustav zapošljavanja – inovativni pristup do kvalitetnih kadrova kad ih ne trebamo npr organizacijom besplatnog seminara o kvaliteti usluge za studente Ekonomije, na taj način došli bi ljudi koje baš to zanima, pa smo im nudili posao tajnog kupca, kroz to su upoznali softver, nas, posao, pa kad bi se ukazala prilika ponudili bi stalni posao. Dobitna kombinacija se pokazala i da tražim od svih na natječaju da naprave neke zadatke, odgovore na niz pitanja, skupni intervju koji mi je odličan alat za uštedu vremena i usporedbu kandidata i na kraju individualni. Tko nije prošao često smo im nudili da rade honorarno barem ili bi ih preporučili za neka druga radna mjesta kod drugih poduzetnika. I najvažnije – ako smo pogriješili trebamo čim prije tu osobu pustiti da ode, i polako zapošljavati ne kad nam trebaju ljudi nego kad nam ne trebaju. Skoro sam bila odustala ali MBA, NLP i rad na sebi doveo je to toga da sam se pretvorila u menadžera godine, i danas me čak i angažiraju da im nađem ljude. Neke koje sam otpustila našla sam im odmah ili ubrzo posao drugdje. Dobro mi to ide i volim to. Mogu prepoznati tko je za što.

6.) Kako to da imaš tako dobar PR, kako si shvatila da je to jedna od "tajna uspjeha" i zašto si krenula u tom smjeru? Koliko je dobar PR i ugled važan za biznis?

Ukratko zanimljiva sam medijima jer od početka imam priču koja je autentična – mlada žena s 26 godina nakon operacije kičme daje otkaz s odlične pozicije u sigurnoj kompaniji – Plivi i ide u nepoznato – svi se čude što je mystery shopping i tko će to kupiti. Ljudi vole priče o uspjehu, žele vjerovati da je nešto moguće, zato su i sapunice gledane i bajke za djecu čitane.
Kad nemam priču, znam je stvoriti i to je bit u PR-u. Možda je tajna uspjeha i ta da sam uvijek novinare stavljala na prvo mjesto, sve bih ostavila i odmah njima odgovarala u najkraćem roku, oni su to znali cijeniti i ja njih cijenim jer su mi oni najviše pomogli. Zato me i dalje prate, i više nego sam očekivala. Znam stvari promatrati iz njihove pozicije.
Nadalje, nisam bila jedna od nažalost mnogobrojnih žena koje su na Ekonomski fakultet došle radi udaje, već sam bila jedna od 10 najboljih studentica, a to znači slušala sam predavanja i aktivno u svemu sudjelovala. Jedna od profesorica preporučila je usput knjigu POSITIONING – THE BATTLE FOR YOUR MIND – jedan od klasika marketinga koji nas uči da se BRAND gradi PR-om, ne oglašavanjem i tada sam već to znala. Krenula sam u tom smjeru zato jer sam bila prva dakle morala sam stvoriti tržište i potražnju tek onda prodati usluge, dakle educirati publiku a za to treba PR, istovremeno to je dakle bio dio strategije prodaje dakle pull, da mene sami klijenti zovu, išla je i push strategija direktna prodaja i promotivne akcije. PR je dobar i zato jer ljudi vole raditi s poznatima, imaju veći osjećaj povjerenja. Danas je sve PR, ne možeš ne imati PR, o svima se sve zna, ima izjava jedna – da imam zadnji novčić, potrošio bih ga u PR. Ja mislim da bih i ja.
Dakle, lakše je meni bilo s PR-om no svatko ima svoj put uspjeha. Nije to recept za svakoga.

7.) Budući da sam bio zadužen za financije znam da se godinama sav novac koristio za daljni razvoj tvrtke a ne za nove aute no koliko je važno imati sređene financije (da se uredno posluje, poticaji od države, banka i sl)

Čujem često od poduzetnika da se „hvale“– ne zanimaju me financije, ne kužim financije. S jedne strane dobro je fokusirati se na rast biznisa, i prepustiti ostalo drugim stručnjacima, ali osnove – tri trokuta biznisa su financije (novac), prodaja (kupci) i ljudi (zaposlenici) pa sad ako nešto od toga ne znamo ili ne štima jer premalo znamo, takav će nam i biznis biti.
Da, treba godinama ulagati u biznis i raditi na njemu, moj prvi novac (1000 EUR) je otišao na edukaciju u Londonu, drugi na razvoj softvera i tako dalje, puno novaca je išlo u softver to nam je bila konkurentska prednost zato smo mogli biti i brzi i kvalitetni i cjenovno povoljni. Važno je da se uredno posluje, jer su to dobri temelji, a uspješan biznis može jedino čvrsto stajati na zdravim temeljima. Isto tako znala sam dugo da neću to raditi cijeli život i unazad nekoliko godina sam htjela prodati Herakleu, i tek tada sve mora štimati, i svi privatni troškovi moraju biti strogo odvojeni od poslovnih. I radi PR-a treba sve štimati jer 1-2 članka u novinama eto inspekcije . Sjećam se jednog naslova u novinama 350 špijuna po Hrvatskoj i bam eto radne inspekcije – gdje su mi tih 350 ljudi ;)
8.) U intervju za poslovni.hr si napisala da ništa ne bi mijenjala, ali misliš li da će ti sada biti lakše pokrenuti novi biznis kada imaš iskustvo prethodnog? Što si sve naučila i kako ćeš to iskoristiti u budućnosti?

Lakše mi je prije svega jer znam ljude, jako puno ljudi i oni mene. Zato možda u nekim stvarima brže uspijevam nego prije. A ovo ostalo u nekim sam stvarima pametnija, u nekima samo starija i mudrija, ipak i neke iste greške uvijek iznova radim, ponekad ne mogu razdvojiti posao od privatnog i samo sam obična žena i mama, i imam ja još puno toga za učiti. Neke su lekcije s godinama suptilnije, ne otkrijemo ih tako lako pa su bolnije kad doživimo reality check. Ali samo se dignem i nastavim dalje – kažu da sam neuništiva;).
Naravno da je ljudski pitati se jesmo li možda mogli nešto drugačije, bolje, jesmo li nešto pogriješili. No to zaista nema smisla. Prošlost ne možemo mijenjati, odluke smo donosili s informacijama koje smo tada imali i tada smo mislili da je to bilo najbolje za nas. I jest, bilo je. Danas imamo druge informacije pa nam se čini da bismo drugačije postupili. Ne bi.
Ono što mogu reći – krenite što prije ako razmišljate o vlastitom biznisu, jer obično žalimo za onim što nismo probali, ne za onim što jesmo. Kasnije se uljuljkamo, djeca, obiteljski život, krediti, sve nas to čini da smo manje skloni riziku.
Savjete za one koji žele krenuti u tu poduzetničku avanturu sam pripremila na Pismo poduzetniku početniku.
Članak je ocijenjen 12 puta
Ocijenite članak:
Broj komentara (2) Pročitano: 3158 puta
gordan(23.10.2012 5:40:16) novac

Komentari članka

PLATINASTA(31.12.2012 19:29:02)

Bravo zenskadjed mraz

Komentirajte članak!

NEWSLETTER

Ime:
Email:

ANKETA

Podržavate li velike kazne za rad na crno? (rad u fušu)
Rezultati

KALKULATOR ZA OBRAČUN KAMATE NA KAMATU

Početni kapital (u kn)
Mjesečne uplate (u kn)
Godišnja kamata/prinos (%)
Broj godina investiranja