Objava je zadnji put ažurirana 11.11.2019. u 7:43
| Hrvatska je relativno mala zemlja u kojoj ima već preko pedeset različitih fondova koji niču ko gljive poslije kiše. Svaki put kad se osnuje neki novi pitam se tko će to uložiti baš u taj fond? Fond najlakše možemo zamisiti kao jednu veliku količinu novca. Taj se novac raspoređuje u razne vrijednosne papire: dionice, obveznice, blagajničke zapise nešto novaca stoji na računima u bankama i sl. Ovisno o tome gdje je većina novaca uložena imamo različite vrste fondova: dionički, mješoviti, obveznički i novčani. Tko upravlja s tim značajnim svotama novca? Upravljaju tvrtke koje su za to registrirane i koje se službeno zovu društva za upravljanje fondovima. Takva jedna tvrtka može osnivati više različitih fondova. Tako npr. izmišljena firma Super invest d.o.o. upravlja fondovima koji se zovu Super global, Odlični bond itd. no imena samih fondova su najmanje bitna. Ono što je bitno je prospekt odnosno statut fonda u kojem piše koliko će se novaca gdje ulagati. Većina ljudi, «investitora» to nikada ne pročita, a trebali bi. U prospektu fonda ne piše koje će točno dionice ili obveznice kupiti, ali piše koliko će otprilike novaca biti uloženo u dionice koliko u obveznice i u kojim zemljama. Npr. može pisati maksimalno 10% novaca bit će investirano u dionice u Makedoniji. To može značiti nula kuna, a može značiti i stotine tisuća kuna ovisno o ukupnoj količini novaca u fondu. |
| Pogledajmo sliku jednog fonda vrijednog 2 milijuna kuna: |
| 2 mil kn podijeljeno na stotine različitih dionica, obveznica itd. Kako bi se sada omogućilo nama običnim ljudima da uložimo svoj novac u taj fond on je podjeljen na udjele koje možemo kupovati i prodavati. Prilikom osnivanja fonda odredi se početni okrugli iznos jednog udjela npr. 100 kn. U našem primjeru to bi značilo 20.000 udjela x 100 kn = 2.000.000,00 kn. Udjele si možete jednostavno predočiti ako cijeli fond zamislite kao tortu jedan udio bi bio jedna šnita torte. Svaka šnita torte u sebi ima sve sastojke samo u manjoj mjeri. Kupnjom 15 udjela po cijeni od 100 kn odnosno ulaganjem 1.500 kn i mi bismo postali «vlasnici» svih tih dionica i obveznica odnosno naš novac bi se nadodao na ovih 2 mil kn i rasporedio na isti način. U zamjenu za svoj novac mi ćemo dobiti «Potvrdu o kupnji udjela» i na toj potvrdi će pisati da smo kupili 15 udjela. Što se zapravo dogodilo? Upravo smo povećali imovinu fonda za 1500 kn odnosno za 15 udjela. Znači sada fond ima 2.001.500,00 kn podjeljenih na 20.015 udjela. Svaki put kada netko novi uloži svoj novac u fond povećava se njegova imovina i broj udjela. Naravno vrijedi i obrnuto. Prodajom udjela smanjuje se količina novaca u fondu i broj udjela. |
| Na početku odnosno prilikom osnivanja fonda cijena jednog udjela je određena, dogovrena međutim ovisno o poslovanju fonda cijena udjela se mijenja. Naših početnih 100 kn može narasti na 150 kn, ali može i pasti na 80 kn. Sve ovisi o sposobnosti manadžera koji vode fond. Cijena udjela izračunava se svaki dan. Jednostavno se zbroji sav novac koji fond ima, a broj svih dionica koje posjeduje pomnoži se sa završnom cijenom dionica na taj dan isto se radi i sa ostalim vrijednosnim papirima. Na kraju se izračuna kolika je cijena jednog udjela i to se javno objavljuje. Nakon što uložite novac u fond najčešće ćete sjediti pred ekranom i svaki dan gledati kolika je cijena fonda. Tu cijenu ćete pomnožiti sa brojem udjela koje ste kupili i tako ćete izračunati koliko ste zaradili. |
| Zašto ulagati u investicijske fondove?
Njima upravljaju obrazovani menadžeri koji raspolažu najsofisticiranijom modernom tehnologijom i metodama za procjenu rizika, svim mogućim informacijama (i onim nemogućim) a tu su po potrebi i strani savjetnici za ulaganja u inozemstvo. Pomislili bi: «odlično» ne možeš izgubiti novac. Osim toga oni podjele rizik (stručno: disperziraju) na više različitih dionica i tržišta te u slučaju da jedna ili više dionica podbaci (čitaj: firma ode u stečaj ili ostvari loše rezultate) opet nije tako strašno ukoliko je ostalim dionicama narasla vrijednost. Ulažu u najkvalitetnije dionice (ne bilo koje), jednostavni su za kupnju i prodaju. Namjenjeni su, kako ste vjerojatno i sami zaključili, “masama ljudi”. Svakome. U stvari zasnivaju se na pretpostavci da se vama, pojednicu jednostavno neće dati pratiti tržište svaki dan, gledati financijska izvješća firmi da bi vidjeli koja dobro posluje, a koja ne, pratiti makroekonomske vijesti, računati rizik, izloženost itd. – oni će odraditi “dosadni posao” za vas, a vi samo uživate u zaradi. Jednostavno pokušavaju nas uvjeriti da su pametniji od nas (najčešće i jesu) i da svoj novac ili barem dio prepustimo njima. Međutim: |
| Kad se radi o vašem TEŠKO zarađenom novcu NITKO nije pametniji od vas samih. |
| Vi ste ti koji birate i odlučujte gdje će te novac i koliko uložiti. Činjenica je da su pojedini investicijski fondovi u Americi stvarno obogatili mnoge obične ljude poput vas ili mene koji se ne kuže previše u financije, ali je isto tako činjenica da su neki ljudi izgubili dobar dio svog novca i umjesto laganog ljenčarenja u mirovini morali su se ponovo zaposliti. Ne želimo da se vama dogodi isto.
Stvar je u tome što fondovi prate stanje na tržištu kapitala, a tržište je (ne)predvidljivo. Malo raste pa malo više pada, onda opet raste onda dođe kriza, a nakon toga polet i tako se to stalno izmjenjuje. No kad se sve zbroji i oduzme na kraju bi ipak trebao biti pozitivan rezultat – tako barem kažu podaci iz prošlosti. Prije nego krenete s ulaganjem – obrazujte se. Nikako ne preporučam metodu: kupi i zaboravi. To je vaš novac i morate se brinuti za njega čak i kada nekom drugom prepustite svakodnevno upravljanje. |
