Objava je zadnji put ažurirana 11.11.2019. u 7:43

Nikada klijentu nemojte reći NE! S tim i takvim stavom vodite sebe u finacijsku i psihičku propast. NE znači NE i u poslu i u životu je potrebno vjerojatno isto kao i DA. Dugo sam se opirao tome da govorim „ne“ i dobro mi je išlo što se tiče toga. No doveo sam se do toga da mi je mnogo bitnije što misle i kako prolaze drugi ljudi nego što mislim i kako prolazim ja.
U poslu je bitno da gledate prvo na sebe. Jer ako nema vas kao poslovnog subjekta bez obzira na to što radite i čime se bavite, vaši su klijenti također u „minusu“, vaši potencijalni klijenti gube, vaša konkurencija je opuštenija i manje se trudi i na kraju a to je i najbitnije vi ne profitirate. Radite prvo za sebe, tek onda za druge, tajna je samo u tome da ne treba raditi PROTIV bilo koga.

Slijepo ispunjavanje želja klijentima ili poslovnim partnerima nas stavlja u podređeni položaj jer će s vremenom ljudi prepoznati vas i vaše poslovanje kao beskičmenjaka koji će učinti sve da zadovolji. I od vas će tada tražiti nemoguće stvari i bit će jako razočaran i uvrijeđen ako mu slučajno to ne ispunite (jer bi u tom slučaju izgubili). S druge strane ako ispunite nešto što nitko drugi ne bi, on će to smatrati nečim sasvim normalnim i naravno neće cijeniti vaš trudi i samim tim će vaša nagrada izostati.

Postavite si čvrste granice tako da se u svakom trenutku zna ispod čega se ne ide i ispod čega se ne isplati ići niti ima logike. Granicu ćete uvijek postaviti na visini za koju mislite da dovoljno vrijedite. Ne spuštajte kriterije zato što bi vam to u budućnoti moglo donijeti posla. Naravno uvijek će biti onih koji se mogu iz bilo kojeg razloga spustiti ispod vas. Možda rade nelegalno ili su tek počeli s poslom i ne znaju za periferne troškove i probleme. Možda jednostavno mogu nabaviti materijal povoljnije od vas. Nemojte da vas zabrinjava što je netko izabrao drugu ponudu.

Od početka poslovanja sam išao linijom da ne treba reći „ne“. Kad sam se doveo u situaciju da sam gotovo propao radi toga vidio sam da to baš nema smisla. Iako nisam sklapao jako loše dogovore nisam uspjevao funkcionirati zato što su ljudi s vremenom uvidjeli moju politiku „ne reci NE“ i lagano su to počeli iskorištavati. To ide gotovo neprimjetno i čovjek se osjeća jako ponosan što je drugačiji od drugih, ljudi te gledaju sa zahvalnošću. A onda se taj trend počne mijenjati. Malo po malo to postaje normalno i moraš sve manje i manje govoriti ne dok ne dođeš u situaciju da se pitaš: Pa dobro gdje ja to griješim? Radim kao majmun, dan i noć, svima ispunjavam želje kao djed Božićnjak i na kraju uvijek ostane nešto s čim ti ljudi kojima nisi govorio „ne“ ipak budu nezadovoljni.

Prije nekoliko dana sam razgovarao s poslovnim partnerom koji je veliki potrošač određeng materijala i predložim mu prijatelja koji taj materijal prodaje. Prodavač iz ove priče je trenutno u malo kritičnom stanju sa poslovanjem (kako simptomatično). Nazovem čovjeka i kažem trebam materijala, možeš li ići ispod cijene od x kn? On kaže: mogu niže i dat ću mu po nižoj cijeni ali reci mu da je to minimalno da ja na tome gotovo ništa niti ne zarađujem. Nisam mogao pred poslovnim partnerom, pitati ga zašto to onda uopće radiš ako ti se ne isplati? Zaista, nije niti čudo da tako stoji sa poslovanjem kad ne može reći ne.

Dogodit će se s vremena na vrijeme da treba napravit iznimku u stavovima, ali to je rijetko i tu situaciju treba znati prepoznati. Osim toga, iznimke se mogu raditi u manjim sistemima i firmama. U velikom sistemu se niti male iznimke ne smiju raditi, makar se u tom trenutku izgubilo jer to radi pukotinu za koju postoji velika opasnost da se pretvori u veliku rupu u balonu kojim letite.

Facebook Komentari