Objava je zadnji put ažurirana 11.11.2019. u 7:43

Sredinom veljače ove godine (2007.) novine su zabilježile nesvakidašnji slučaj borbe za tržište. Sukob umirovljenica A.B. (68) i F.G. (65) oko monopola na čišćenje stubišta zgrade u Katićevom prilazu u Zagrebu oko 6 sati ujutro doveo je do toga da je F.G. zbog teških ozljeda morala zatražiti pomoć u Klinici za traumatologiju.
Novinsko izvješće kaže da je rano ujutro, dok je F.G. prala stubište, prišla A.B., počela vikati na nju i zgrabila je za kosu. Nakon što joj je nekoliko puta udarila glavom u zid, te se F.G. srušila na stubište, A.B. je zgrabila metlu i drvenom drškom stala ju mlatiti po glavi.
Ozlijeđenoj čistačici u Klinici je, među ostalim, ustanovljen i prijelom podlaktice. Napadačica, koja nije čekala policiju te je otišla «u nepoznatu smjeru» ni sutradan nije bila kod kuće.
Objašnjavajući pozadinu sukoba (borbe za posao čistačice kao izvor preživljavanja) nekoliko susjeda reklo je da sukobljene umirovljenice zarađuju čišćenjem po zgradama te da su se i ranije svađale zbog područja gdje će koja čistiti, ali nikad ovako.
Životinje se od pamtivijeka bore za bolji pašnjak ili lovište. Mlađi nadjačaju starije. Veći tlače manje. Jači pobjeđuju slabije. Jači jedu slabije. I uvijek se ponavlja jedan te isti obrazac preživljavanja. U prirodi, u obitelji, na radnom mjestu, na tržištu… .
Razlog zašto dio ljudi u zemljama koje se nazivaju razvijenima mirnije živi nego prije stotinjak godina naziva se ekonomsko blagostanje. Jedan od mojih profesora na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu lijepo je jednom rekao: «Ekonomija, poštovane kolegice i kolege, počinje s vašim praznim želucima. Tek kada ih napunite, spremni ste za nešto više.» I to je to. Jedini razlog zašto su stanovnici razvijenih zemalja manje agresivni od stanovnika nerazvijenih zemalja je taj što su sigurni da će im svako jutro, od rođenja do smrti, započeti s punim želucem. Kada bi se, nekako, izjednačili sa siromašnim stanovnicima Zemlje ne bi im trebalo puno da preuzmu obrazac ponašanja od svojih podjednako bijednih sudrugova i agresivno se bore za svoj komad kruha.
I ova je bitka za tržište (usluga pranja stepenica) samo jedan mikrosvijet u kojem su se opet aktivirale osnovne ljudske potrebe – glad, žeđ i potreba za osjećajem sigurnosti. Svi ljudi na svijetu imaju iste potrebe, samo se veći dio stanovništva zemlje još uvijek zadržava na prvoj ili drugoj razini, dok je tek manji broj onih koji su došli do razine ekonomskog bogatstva koje omogućuje potrebu za samopotvrđivanjem.
Što je presudno za razinu potreba na kojoj se nalaze pojedinci, grupe, regije i nacije? Odgovor je jednostavan – znanje. Znanje koje omogućuje da se informacije (dostupne svima ili barem većini) pretvore u podatak (s kojim tek manjina zna što će) kojim se može doći do novih ideja, proizvoda i usluga, što se mogu prodati na tržištu po cijeni koja omogućuje stvaranje profita.
Zašto tako jednostavan odgovor nema univerzalnu primjenu? Zato jer znanje mijenja postojeće stanje, koje odgovara onima koji su u tom stanju ostvarili svoje probitke i ostvarili materijalna bogatstva. Postoje pojedinci, manje grupe, društva i brojne organizacije koje nameću i zamrzavaju stanja u kojima oni ostvaruju maksimalnu korist i na kraj pameti im nije da dozvole da se nešto u tom stanju promjeni u korist nekoga drugoga.
Kao i svaka druga ljudska aktivnost, i podjela rada negdje stvara blagostanje, a drugdje uzrokuje svađe i zavist. Naime, čim svi ne rade isto, puno se jasnije primjećuju razlike između pojedinaca. Kad sveukupnog bogatstva ima više za podjelu, tada nije dovoljno razlikovati je li netko vrijedan ili lijen, odnosno spretan ili nespretan. Tada postaje jasno da veće prihode ne donose samo marljivost i spretnost, nego i prijevara, brutalnost, gramzivost i težnja za vlašću.
Ljudi nisu izmislili nijedan novi osjećaj u proteklih nekoliko tisućljeća. Ljudi se vole, mrze, poštuju, preziru, podržavaju i napadaju još od starih Egipćana, Grka i Rimljana. Spremni su krenuti za karizmatičnim vođom, kamenovati ili spaliti (u doslovnom i prevedenom smislu – kada su mediji u pitanju) svakoga čija ideja ugrožava postojeći sustav i poredak, potkazati susjeda organima vlasti ako će njegova krava prijeći u njihovu štalu, prevariti partnera ako to znači više novca u vlastitom džepu i natjerati roba / kmeta / slugu / djelatnika da radi u lošijim uvjetima ako to donosi profit koji ispunjava očekivanja gazde ili dioničara.
Kako možete izbjeći takav pritisak i izboriti se za svoj boljitak bez da ga silom uzmete nekom drugom? Jedino tako da niste dio sive mase. Znate li što je siva masa?
Jeste li dio sive mase?

Kada govorimo o ljudima i tržištu, siva masa je naziv za grupu pojedinaca koji se natječu na istom tržištu, pa kada netko iz te mase treba izabrati (odnosno, zaposliti) nekog od njih, sivilo postaje boja koja sve članove grupe čini podjednako dobrima (ili lošima). Kada ste suočeni sa sivilom, što će biti vaš glavni kriterij da iz sobe sa sivim, podjednakim pojedincima izaberete osobu A, a ne osobu B ili C? Znači, ušli ste u trgovinu s podjednakim proizvodima. Što će presuditi u korist jednog, a ne drugog proizvoda?
Nemojte se previše mučiti, odgovor je na dohvat ruke. Kada morate izabrati iz sive mase, glavni kriterij odabira bit će vam niža cijena. Kada imate posla s ljudima koji se nisu potrudili da ponude nešto što nitko drugi ne nudi, nego imaju znanja i sposobnosti kao i većina ljudi oko njih, onda ćete nižom cijenom naći podjednako dobru uslugu ili radne sposobnosti kao i kod onih koji za svoj sivi prosjek traže više.
Na žalost, živimo u društvu koje je davno prihvatilo činjenicu da je znanje apsolutan neprijatelj tog istog društva. Svakoga tko želi znati više ili ima dobre ideje spremni smo još u vrtiću i prvih par razreda osnovne škole proglasiti čudacima, štreberima i slabićima, kako im ne bi palo na pamet svojim znanjem mijenjati postojeće stanje. Čemu učenje ako su roditelji, ujaci, stričevi ili kumovi «glavonje» u nekoj od vodećih stranaka, tvrtki ili ministarstava, pa će se oni pobrinuti da njihovom mališanu ništa ne fali. I tako se sivilo širi diljem Lijepe naše, ali ipak samo do državnih granica. U inozemstvu takva formula ne daje rezultate. Samo kod kuće. U inozemstvu prolaze samo oni i mogu izvoziti samo oni koji znaju. I za to im ne treba stric ili ujak na visokom položaju.
U našem je društvu, po službenim statistikama skoro 16% ljudi nepismeno ili polupismeno, a svega 6% ima više, visoko ili postdiplomsko obrazovanje, pa je sivilo pretežita životna i poslovna boja. Znači, skoro 700.000 stanovnika Hrvatske je nepismeno i polupismeno, svega 250.000 ih ima formalno obrazovanje koje bi trebalo omogućiti primjenu stečenog znanja u boljim poslovima nego što su slabo plaćeni poslovi koje nazivamo fizičkima (kopanje kanala, šivanje, itd.), dok se skoro 3,5 milijuna stanovnika Hrvatske (ako su punoljetni) ponosi tzv. osnovnoškolskim i srednješkolskim znanjima koja imaju i podjednako obrazovani Mađari, Ukrajinci i Kinezi (koji, usput, manje traže za posao koji znaju raditi).
Znanje je sila, znanje je moć

Poduzetnici bi po definiciji morali biti ljudi koji imaju znanje. Zahvaljujući njima društva bi trebala napredovati i njihova bi znanja morala mijenjati svijet. Deklarativno, poduzetnicima se tepa, političari ih hvale i nagrađuju, a ispod stola? Ispod stola je stvarnost. Ne samo provizija koju trebaju platiti da bi dobili neki posao, već i stvarno stanje – rade u društvu koje svakog poduzetnika smatra lopovom i neprijateljem društva. Sjećate li se zašto? Zato jer nisu dio sive mase i zato jer donose znanje koje može promijeniti društvo i odnose u njemu. Stoga ih se mora ukalupiti u sivilo i natjerati na igru koja sa poduzetništvom nema veze.
Je li vam sada jasnije zašto je umirovljenica A.B. razbila glavu nešto mlađoj F.G.? Zbog posla za koji mjesečno ne mogu naplatiti više od par stotina kuna. Zbog ovih ili onih razloga dovele su se u situaciju da tijekom radnog razdoblja u životu nisu uštedjele dovoljno da mogu živjeti od kamate (ili neke druge rente). Zbog ovog ili onog razloga ne mogu tržištu ponuditi neka druga znanja osim pranja stepenica. Zbog potrebe za jelom i materijalnom sigurnošću jedna od njih bila je spremna onu drugu smjestiti u bolnicu samo da joj otme posao vrijedan jednog boljeg poslovnog ručka. Zato jer nema ništa drugo, A.B. je za preživljavanje ostala samo agresija prema nekome tko je slabiji od nje.
Je li vam sada jasno zašto se brojne tvrtke na domaćem, ali i svjetskom tržištu ponašaju poput «grubijanke» A.B.? Zato jer nemaju znanja, ideja ili proizvoda kojima bi stvorili neka nova tržišta i na njima zarađivali visoke profite, okrenuli su se otimanju tržišta tvrtkama poslovno ili politički slabijima od sebe. Umjesto da postanu kreativci kojima znanje omogućuje da budu ispred konkurencije, oni postaju grabežljivci koji se bore za svoj komad plijena (tržišta) zato jer nemaju ništa drugo. I tako, obojani sivilom, tješe se da su «igrači» i «face» ne shvaćajući da takvo ponašanje samo odgađa neminovan kraj.
Ipak, nemojte misliti da je takvo ponašanje svojstveno samo ljudima bez obrazovanja. Da ne bi bilo zabune, brojni su primjeri kada viša razina obrazovanja samo skriva niske i primitivne strasti grabežljivaca. Kravata oko vrata, skupo odijelo i izglancane cipele pokazatelj su samo vanjskih vrijednosti pojedinca. Komad papira na zidu, ispunjen nazivima i titulama ovog ili onog fakulteta, nije pokazatelj onoga što se događa u nečijoj glavi. Poznajem dosta menedžera, profesora, ekonomista, pravnika, liječnika i političara koji su posivili među ljudima koji su im konkurencija na tržištu, našli se u situaciji da više nemaju znanja koja bih ih izdvajala iz sive mase, pa su pribjegli metodama naše borbene A.B ne bi li u sukobu sa slabijim «konkurentima» zadržali postojeće pozicije ili se izborili za neke bolje. Istina, izvana gledano, na finiji, kulturniji način, ali s podjednakim efektom za žrtvu.
Na kraju ove priče očekivano pitanje – u kojim ste bojama vi? Jesu li vas znanja i ideje, drukčije od konkurentskih, izdigle iznad sivila, u dio neba ispunjen suncem i bojama? Letite li visinama ili se gurate u maglovitom, sivom prizemlju? Za koje tržišno «stanište» ste se izborili zahvaljujući svojem znanju?

Gospodin Saša Petar autor je 11 poslovnih knjiga, stalni suradnik većine poslovnih časopisa u Hrvatskoj i nekoliko web portala.
Facebook Komentari