Sredinom veljače ove godine (2007.) novine su zabilježile nesvakidašnji slučaj borbe za tržište. Sukob umirovljenica A.B. (68) i F.G. (65) oko monopola na čišćenje stubišta zgrade u Katićevom prilazu u Zagrebu oko 6 sati ujutro doveo je do toga da je F.G. zbog teških ozljeda morala zatražiti pomoć u Klinici za traumatologiju.
Novinsko izvješće kaže da je rano ujutro, dok je F.G. prala stubište, prišla A.B., počela vikati na nju i zgrabila je za kosu. Nakon što joj je nekoliko puta udarila glavom u zid, te se F.G. srušila na stubište, A.B. je zgrabila metlu i drvenom drškom stala ju mlatiti po glavi.
Ozlijeđenoj čistačici u Klinici je, među ostalim, ustanovljen i prijelom podlaktice. Napadačica, koja nije čekala policiju te je otišla «u nepoznatu smjeru» ni sutradan nije bila kod kuće.
Objašnjavajući pozadinu sukoba (borbe za posao čistačice kao izvor preživljavanja) nekoliko susjeda reklo je da sukobljene umirovljenice zarađuju čišćenjem po zgradama te da su se i ranije svađale zbog područja gdje će koja čistiti, ali nikad ovako.
Životinje se od pamtivijeka bore za bolji pašnjak ili lovište. Mlađi nadjačaju starije. Veći tlače manje. Jači pobjeđuju slabije. Jači jedu slabije. I uvijek se ponavlja jedan te isti obrazac preživljavanja. U prirodi, u obitelji, na radnom mjestu, na tržištu... .
Razlog zašto dio ljudi u zemljama koje se nazivaju razvijenima mirnije živi nego prije stotinjak godina naziva se ekonomsko blagostanje. Jedan od mojih profesora na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu lijepo je jednom rekao: «Ekonomija, poštovane kolegice i kolege, počinje s vašim praznim želucima. Tek kada ih napunite, spremni ste za nešto više.» I to je to. Jedini razlog zašto su stanovnici razvijenih zemalja manje agresivni od stanovnika nerazvijenih zemalja je taj što su sigurni da će im svako jutro, od rođenja do smrti, započeti s punim želucem. Kada bi se, nekako, izjednačili sa siromašnim stanovnicima Zemlje ne bi im trebalo puno da preuzmu obrazac ponašanja od svojih podjednako bijednih sudrugova i agresivno se bore za svoj komad kruha.
I ova je bitka za tržište (usluga pranja stepenica) samo jedan mikrosvijet u kojem su se opet aktivirale osnovne ljudske potrebe – glad, žeđ i potreba za osjećajem sigurnosti. Svi ljudi na svijetu imaju iste potrebe, samo se veći dio stanovništva zemlje još uvijek zadržava na prvoj ili drugoj razini, dok je tek manji broj onih koji su došli do razine ekonomskog bogatstva koje omogućuje potrebu za samopotvrđivanjem.
Što je presudno za razinu potreba na kojoj se nalaze pojedinci, grupe, regije i nacije? Odgovor je jednostavan – znanje. Znanje koje omogućuje da se informacije (dostupne svima ili barem većini) pretvore u podatak (s kojim tek manjina zna što će) kojim se može doći do novih ideja, proizvoda i usluga, što se mogu prodati na tržištu po cijeni koja omogućuje stvaranje profita.
Zašto tako jednostavan odgovor nema univerzalnu primjenu? Zato jer znanje mijenja postojeće stanje, koje odgovara onima koji su u tom stanju ostvarili svoje probitke i ostvarili materijalna bogatstva. Postoje pojedinci, manje grupe, društva i brojne organizacije koje nameću i zamrzavaju stanja u kojima oni ostvaruju maksimalnu korist i na kraj pameti im nije da dozvole da se nešto u tom stanju promjeni u korist nekoga drugoga.
Kao i svaka druga ljudska aktivnost, i podjela rada negdje stvara blagostanje, a drugdje uzrokuje svađe i zavist. Naime, čim svi ne rade isto, puno se jasnije primjećuju razlike između pojedinaca. Kad sveukupnog bogatstva ima više za podjelu, tada nije dovoljno razlikovati je li netko vrijedan ili lijen, odnosno spretan ili nespretan. Tada postaje jasno da veće prihode ne donose samo marljivost i spretnost, nego i prijevara, brutalnost, gramzivost i težnja za vlašću.
Ljudi nisu izmislili nijedan novi osjećaj u proteklih nekoliko tisućljeća. Ljudi se vole, mrze, poštuju, preziru, podržavaju i napadaju još od starih Egipćana, Grka i Rimljana. Spremni su krenuti za karizmatičnim vođom, kamenovati ili spaliti (u doslovnom i prevedenom smislu - kada su mediji u pitanju) svakoga čija ideja ugrožava postojeći sustav i poredak, potkazati susjeda organima vlasti ako će njegova krava prijeći u njihovu štalu, prevariti partnera ako to znači više novca u vlastitom džepu i natjerati roba / kmeta / slugu / djelatnika da radi u lošijim uvjetima ako to donosi profit koji ispunjava očekivanja gazde ili dioničara.
Kako možete izbjeći takav pritisak i izboriti se za svoj boljitak bez da ga silom uzmete nekom drugom? Jedino tako da niste dio sive mase. Znate li što je siva masa?
Jeste li dio sive mase?

Kada govorimo o ljudima i tržištu, siva masa je naziv za grupu pojedinaca koji se natječu na istom tržištu, pa kada netko iz te mase treba izabrati (odnosno, zaposliti) nekog od njih, sivilo postaje boja koja sve članove grupe čini podjednako dobrima (ili lošima). Kada ste suočeni sa sivilom, što će biti vaš glavni kriterij da iz sobe sa sivim, podjednakim pojedincima izaberete osobu A, a ne osobu B ili C? Znači, ušli ste u trgovinu s podjednakim proizvodima. Što će presuditi u korist jednog, a ne drugog proizvoda?
Nemojte se previše mučiti, odgovor je na dohvat ruke. Kada morate izabrati iz sive mase, glavni kriterij odabira bit će vam niža cijena. Kada imate posla s ljudima koji se nisu potrudili da ponude nešto što nitko drugi ne nudi, nego imaju znanja i sposobnosti kao i većina ljudi oko njih, onda ćete nižom cijenom naći podjednako dobru uslugu ili radne sposobnosti kao i kod onih koji za svoj sivi prosjek traže više.
Na žalost, živimo u društvu koje je davno prihvatilo činjenicu da je znanje apsolutan neprijatelj tog istog društva. Svakoga tko želi znati više ili ima dobre ideje spremni smo još u vrtiću i prvih par razreda osnovne škole proglasiti čudacima, štreberima i slabićima, kako im ne bi palo na pamet svojim znanjem mijenjati postojeće stanje. Čemu učenje ako su roditelji, ujaci, stričevi ili kumovi «glavonje» u nekoj od vodećih stranaka, tvrtki ili ministarstava, pa će se oni pobrinuti da njihovom mališanu ništa ne fali. I tako se sivilo širi diljem Lijepe naše, ali ipak samo do državnih granica. U inozemstvu takva formula ne daje rezultate. Samo kod kuće. U inozemstvu prolaze samo oni i mogu izvoziti samo oni koji znaju. I za to im ne treba stric ili ujak na visokom položaju.
U našem je društvu, po službenim statistikama skoro 16% ljudi nepismeno ili polupismeno, a svega 6% ima više, visoko ili postdiplomsko obrazovanje, pa je sivilo pretežita životna i poslovna boja. Znači, skoro 700.000 stanovnika Hrvatske je nepismeno i polupismeno, svega 250.000 ih ima formalno obrazovanje koje bi trebalo omogućiti primjenu stečenog znanja u boljim poslovima nego što su slabo plaćeni poslovi koje nazivamo fizičkima (kopanje kanala, šivanje, itd.), dok se skoro 3,5 milijuna stanovnika Hrvatske (ako su punoljetni) ponosi tzv. osnovnoškolskim i srednješkolskim znanjima koja imaju i podjednako obrazovani Mađari, Ukrajinci i Kinezi (koji, usput, manje traže za posao koji znaju raditi).
Znanje je sila, znanje je moć

Poduzetnici bi po definiciji morali biti ljudi koji imaju znanje. Zahvaljujući njima društva bi trebala napredovati i njihova bi znanja morala mijenjati svijet. Deklarativno, poduzetnicima se tepa, političari ih hvale i nagrađuju, a ispod stola? Ispod stola je stvarnost. Ne samo provizija koju trebaju platiti da bi dobili neki posao, već i stvarno stanje – rade u društvu koje svakog poduzetnika smatra lopovom i neprijateljem društva. Sjećate li se zašto? Zato jer nisu dio sive mase i zato jer donose znanje koje može promijeniti društvo i odnose u njemu. Stoga ih se mora ukalupiti u sivilo i natjerati na igru koja sa poduzetništvom nema veze.
Je li vam sada jasnije zašto je umirovljenica A.B. razbila glavu nešto mlađoj F.G.? Zbog posla za koji mjesečno ne mogu naplatiti više od par stotina kuna. Zbog ovih ili onih razloga dovele su se u situaciju da tijekom radnog razdoblja u životu nisu uštedjele dovoljno da mogu živjeti od kamate (ili neke druge rente). Zbog ovog ili onog razloga ne mogu tržištu ponuditi neka druga znanja osim pranja stepenica. Zbog potrebe za jelom i materijalnom sigurnošću jedna od njih bila je spremna onu drugu smjestiti u bolnicu samo da joj otme posao vrijedan jednog boljeg poslovnog ručka. Zato jer nema ništa drugo, A.B. je za preživljavanje ostala samo agresija prema nekome tko je slabiji od nje.
Je li vam sada jasno zašto se brojne tvrtke na domaćem, ali i svjetskom tržištu ponašaju poput «grubijanke» A.B.? Zato jer nemaju znanja, ideja ili proizvoda kojima bi stvorili neka nova tržišta i na njima zarađivali visoke profite, okrenuli su se otimanju tržišta tvrtkama poslovno ili politički slabijima od sebe. Umjesto da postanu kreativci kojima znanje omogućuje da budu ispred konkurencije, oni postaju grabežljivci koji se bore za svoj komad plijena (tržišta) zato jer nemaju ništa drugo. I tako, obojani sivilom, tješe se da su «igrači» i «face» ne shvaćajući da takvo ponašanje samo odgađa neminovan kraj.
Ipak, nemojte misliti da je takvo ponašanje svojstveno samo ljudima bez obrazovanja. Da ne bi bilo zabune, brojni su primjeri kada viša razina obrazovanja samo skriva niske i primitivne strasti grabežljivaca. Kravata oko vrata, skupo odijelo i izglancane cipele pokazatelj su samo vanjskih vrijednosti pojedinca. Komad papira na zidu, ispunjen nazivima i titulama ovog ili onog fakulteta, nije pokazatelj onoga što se događa u nečijoj glavi. Poznajem dosta menedžera, profesora, ekonomista, pravnika, liječnika i političara koji su posivili među ljudima koji su im konkurencija na tržištu, našli se u situaciji da više nemaju znanja koja bih ih izdvajala iz sive mase, pa su pribjegli metodama naše borbene A.B ne bi li u sukobu sa slabijim «konkurentima» zadržali postojeće pozicije ili se izborili za neke bolje. Istina, izvana gledano, na finiji, kulturniji način, ali s podjednakim efektom za žrtvu.
Na kraju ove priče očekivano pitanje - u kojim ste bojama vi? Jesu li vas znanja i ideje, drukčije od konkurentskih, izdigle iznad sivila, u dio neba ispunjen suncem i bojama? Letite li visinama ili se gurate u maglovitom, sivom prizemlju? Za koje tržišno «stanište» ste se izborili zahvaljujući svojem znanju?


Gospodin Saša Petar autor je 11 poslovnih knjiga, stalni suradnik većine poslovnih časopisa u Hrvatskoj i nekoliko web portala.
Članak je ocijenjen 44 puta
Ocijenite članak:
Broj komentara (14) Pročitano: 7528 puta
Filip84(11.3.2007. 13:49:25)

This article is very good. This is the reality in Croatia and also in my country Macedonia. Macedonia has also people colored in gray and they are majority unfortunately. But the trend in past years is positive (on the side of the colored people) and that is very good. Im a B.Sc. in economics and we have exelent cooperation with the croatian colegues. On the end of my commentar I will say that I agree with the sentences : The knowledge is power !!!!

zivac(16.3.2007. 0:23:17)

očigledno je da financijske razlike građane čine nervoznima. jer kad se pogleda malo u prošlost, period komunizma je naglašavao "socijalni" pristup, u kojem su svi trebali imati jednako i biti jednaki, i takav mentalitet loše reagira u novom okruženju (kapitalizam) koji omogućuje neistomišljenicima(onima koji ne žele pripadati sivilu) da dođu do izražaja. i sljedeći je problem što se u tom prethodnom razdoblju toleriralo ponašanje: "ah, završio sam neku školu, sad sam ja kao ti nešto, ne treba mi više od toga, samo da nađem posao gdje ne moram radit, a dobivat ću dobru plaću i glumit ću facu i svi me moraju poštivat." ima toga i u kapitalizmu, ali dobra strana kapitalizma je ta da omogućava nagrađivanje proporcionalno uloženom, što znači da onaj koji se trudi, konstantno se obrazuje, dodatno educira, radi i dužu satnicu, ima veće mogućnosti za napredovanje, i bolju financijsku situaciju.
naravno hrvatska je posebna piča, ali još uvijek je mlada zemlja i stigne se rješiti "dječijih bolesti i vodenih kozica"

svak tko se ponaša agresivno, čini to iz obrambenih razloga. da, obrambenih. da obrani svoje neznanje i nesposobnost. neki iz straha, kao bakica - da ne ostane bez tržišta, a neki potaknuti svijetom oko njih koji je uspješniji od njih samih, a agresivac ih smatra nedovoljno zaslužnim za taj uspjeh.
a najgor kad se tako ponašaju obrazovani ljudi, to se zove primitivizam.
nažalost, takve stvari se konstantno događaju i u svim životnim aspektima.

ziii(24.4.2007. 16:02:15)

Uh, dobar je ovaj članak! Potresan. Gledala sam neki dan film 'Posljednji samuraj'. Gomila novopečenih sivih nasuprot šačici obojanih samuraja. Katsumoto je postao moj novi duhovni vođa i svakako planiram ići u šoping, po oklop i mač. Ali nije dovoljno imati opremu, treba znati njome rukovati. Spretno. Treba mi učitelj. Ne znam da li ću takvog zanesenjaka, kao Katsumoto, naći u svojim strukovnim kugovima. Ne sjećam se da sam nekog tog profila upoznala na faksu, iako su neki nešto pokušavali. Treba mi nešto više od knjiga i akademskog znanja. Više od grcanja u pravilnicima i zakonima i dopunama istih. Žedna sam znanja, ali još nisam srela nekog tko bi me istinski oduševio svojim vještinama. No, neću se predati. Tražit ću dalje. Možda otkrijem nešto novo i ja postanem učitelj drugima. Vidjet ćemo.

Sasa(26.4.2007. 8:27:37)

Poštovane Zivac i Ziii, poštovani Filipe 84,

zahvaljujem na vašim kvalitetnim, pozitivnim komentarima. Tema je vrlo aktualna i predstavlja osnovu materijalnog, psihičkog i emotivnog preživljavanja "obojanih ljudi" u svijetu sivila. Više o temi mozete naci u mojoj knjizi "Tamna strana upravljanja ljudima". Možda vas (izvorno životni) primjeri iz knjige potakne na neke nove aktivnosti ili ideje. Potrebno je više tekstova, više knjiga, više razmjena mišljenja kako bi ljudi shvatili da se vrijedi boriti i da bi praksa dovela do promjena. Da parafraziram poznatu recenicu iz serijala "Star Wars": Neka boje budu s vama!

virtus(26.4.2007. 13:15:07)lifecoach.hr

Joj , zašto svi spominju tu borbu? Borimo se protiv čega? Borba nas samo iscrpljuje, bez obzira jesmo li pobijedili ili izgubili.

Budimo ono što jesmo. Uvijek će se naći netko tko treba baš vas.
Uvijek ćete kod nekoga baš vi prevagnuti i nema potrebe za borbom. Ako se borimo , zaglavit ćemo u zakonu jačega, a svi znamo da i od najjačega ima jači.
Jednom sam sa mojim dragim prijateljem otvorio upravo ovu temu i došlo se do toga kako mu se događa da u toj "borbi" jer i on je jedan od tih što se bore, mora paziti da ne dobije "nož u leđa".

Ja sam odgovorio da se ne bojim noža u leđa. Ne zato što sam neustrašiv, ne zato što sam najjači, jednostavno zato što nitko nema razloga meni zabiti nož u leđa.

A ako vam netko to i čini, što mislite postići borbom i uzvraćanjem udarca? Da vas cijene, poštuju, boje vas se? Treba li vam to?
Je li vam tada taj vaš uspjeh sladak, kada mnogima oko vas ostane gorak okus?
Je li to uopće pobjeda?

ziii(26.4.2007. 21:12:44)

Ne, Virtus, nije riječ o borbi s drugima, riječ je o borbi sa samima sobom, upravo o tome da ne zaboravimo biti ono što jesmo, unatoč tome što nam svi oko nas svojim primjerom govore da se moramo uklopiti. To znači, ako mislimo drugačije, da se usudimo to reći. Da gradimo svoj put, a ne da idemo starim utabanim stazama. Da mislimo svojom glavom.

virtus(26.4.2007. 21:31:10)lifecoach.hr

Ako ja dobro razumijem razumijem izraz borba onda u tome što ti opisuješ nema ni b od borbe.

Borba je kada sebe ( ili nekoga drugog) primoravaš na nešto što zapravo ne želi(š) i to "milom ili silom".
Za biti ono što jesi ne treba borbe, borba je potrebna da se nagovoriš biti ono što nisi(ono što drugi hoće i očekuju od tebe)

Komentirajte članak!

NEWSLETTER

Ime:
Email:

ANKETA

Podržavate li velike kazne za rad na crno? (rad u fušu)
Rezultati

KALKULATOR ZA OBRAČUN KAMATE NA KAMATU

Početni kapital (u kn)
Mjesečne uplate (u kn)
Godišnja kamata/prinos (%)
Broj godina investiranja